Za vrijeme boravka u komuni je doživio preobraćenje i osjetio ljubav božju, te je odlučio po izlasku iz komune svoj život posvetiti humanitarnom radu i djelovanju, znači tu ljubav božju koju je dobio nastaviti širiti i pomagati svima bez obzira na vjeru, boju kože i nacionalnost.

Uvidio je da se dosta momaka i djevojaka koji su u komuni postali sasvim nove osobe vrijedne i radišne, po izlasku iz komune ponovno vrate starom društvu i svijetu droge jer po izlasku iz komune društvo nema razumijevanja pa su prepušteni sami sebi, razočarani i ogorčeni što ih nitko ne razumje i ne pruža šansu za novim dokazivanje i radom. Tada se vrate starom društvu koje jedva čeka da im ponudi drogu i u trenutku slabosti i nepromišljenosti sruše sve ono dobro što su godinama gradili.

Zbog toga sa nekoliko istomišljenika Nenadom Brozinčevićem, Marijom Vlahović i Majkom Gojsalićem pokreče udrugu za resocijalizaciju bivših ovisnika gdje su momci i djevojke po izlasku iz komune dočekani sa mnogo ljubavi i razumijevanja.

Ta grupa ljudi uvidjela je da je najveći problem ovisnika pri povratku sa bilo kakvog oblika liječenja ponovna adaptacija u društvene tokove; pronalaženje posla, uklanjanje stigme koja ih prati kao bivše ovisnike te trajno održavanje apstinencije.
Naime kroz period apstinencije, naši članovi susreli su se s velikim problemima kao što su nezaposlenost i financijski problemi koje uključuje, višak slobodnog vremena (također uzrokovan nezaposlenošću), otežano ostvarivanje novih prijateljstava i drugih socijalnih kontakata te nedostatak stručne pomoći.

Često ih takva situacija s vremenom demotivira za održavanje apstinencije te nije rijetkost da mnogi pojedinci nakon uspješno provedenog tretmana, pri povratku u zajednicu ne uspijevaju održati apstinenciju te se ponovno vraćaju starom načinu života

Suočeni sa socijalnom isključenošću za koju su djelomično zbog svoje prošlosti i sami odgovorni, među članovima Udruge je, na poticaj predsjednika Nikše Džanka, s vremenom dozrijevala svijest o drugim socijalno isključenim pripadnicima društva koji ničim takvo stanje nisu sami potencirali, kao što su osobe sa posebnim potrebama, osobe s tjelesnim invaliditetom, djeca bez roditelja, bolesna djeca, razvojačeni branitelji itd.

Zbog toga je suglasnošću većine članova donesena odluka da će se projekti Udruge osim za pomoć liječenim ovisnicima usmjeravati i prema navedenim skupinama, te su djelatnosti Udruge prema Statutu izmijenjene, a Udruga je osim za pomoć ovisnicima, 21. travnja 2006. godine registrirana i kao Humanitarna udruga za pomoć invalidima i ostalim socijalno ugroženim pojedincima

Upućujem ovaj tekst svim mladim ljudima koji su kročili u život punoljetnosti da pročitaju priče naših članova na ovoj web strani koju preporučujem da drže i imaju je kao primjer sto ne trebaju raditi i kome se obratiti za pomoć, a svi koji žele da pomognu neka se učlane u našu udrugu da zajedno izgradimo centar sreće, mira i blagostanja.

POMOZITE DA POMOGNEMO !

Srdačni pozdrav,

Predsjednik
Nikša Džanko