Josipu Potočniku mnogi pomogli da vrati kredit, a umirovljeni Juraj Gašparović dao mu je “ladu” i otkrio birokratski apsurd

– Morao sam objasniti da vozilo dajem onome tko ga više treba i tada mi je gospođa sa šaltera, krišom, ponudila "solomonsko" rješenje – da platim 50 kuna poreza, jer su “ladu” procijenili na najmanji iznos koji sustav prihvaća, tisuću kuna – kaže Jura.
03.08.2009
Lada će pričekati bolja vremena kad Josip bude mogao u autoškolu, a tko želi pomoći njemu i Luki priloge može uplatiti na račun 3211390296 ili poslati SMS na 098 317 90 16.

Nakon što su umirovljenom branitelju i samohranom ocu Josipu Potočniku iz Ludbrega pomogli dobri ljudi skupivši novac za otplatu kredita zbog kojeg mu je banka prijetila ovrhom, pomogao mu je i umirovljenik Juraj Gašparović iz Zagreba.

No, osupnula je Gašparovića “moć i cirkus birokracije” nakon što je početkom srpnja Josipu darovao 18 godina staru “ladu”, koju ne vozi iako je odlično očuvana i u voznom stanju.

Umjesto glasa rukopis
Josip je tražio pomoć nakon što mu se vratio rak grla i štitnjače, a njega i osmogodišnjeg sina Luku napustila je supruga nakon 24 godine braka. Josip je preživljavao s 1.100 kuna koje je dobivao kao branitelj od Zaklade hrvatskih branitelja kad je obolio. Zbog toga više ne govori, već komunicira pišući odgovore na papir.

Budući da Josip ne govori, 23. srpnja trebao je biti na govornim vježbama u bolnici na Svetome Duhu. – Nemam novca za putovanja, a ni Luku ne mogu ostaviti samog. Zbog novca sam već dva puta odgađao odlazak u Zagreb, iako mi je najvažnije da sredim financije i počnem govoriti. - Tada bih kuću prepisao na moga Luku kako bih ga osigurao ako umrem – kaže Josip.
– “Lada” u novcu ne vrijedi mnogo, no mislio sam da će autom lakše prevoziti sina budući da je u letku napisao da Luku traktorom vozi do sestre koja ga čuva dok radi. SMS-om dva je puta provjeravao jesam li mu doista darovao auto.

S prijateljem je po vozilo došao u Zagreb, no nakon što smo ovjerili darovni ugovor, trebalo je posjetiti Poreznu upravu, koja ništa ne oprašta bez naknade. Nisu mi vjerovali da sam Josipu darovao auto, pa sam rekao da sam ga prodao za jednu kunu – prepričava Jura i kaže da mu poreznici ni tada nisu povjerovali.

– Morao sam objasniti da vozilo dajem onome tko ga više treba i tada mi je gospođa sa šaltera, krišom, ponudila "solomonsko" rješenje – da platim 50 kuna poreza, jer su “ladu” procijenili na najmanji iznos koji sustav prihvaća, tisuću kuna – kaže Jura. Svojedobno, dok još nije znao za Josipa, vozilo je mislio dati u staro željezo u CIOS, jer ima bolesno srce, pa je strahovao da mu se u vožnji ne dogodi nesreća.

Još nema vozačku
– CIOS je nudio 500 kuna, a mislim da vozaču auto vrijedi više nego meni naknada – rekao je Jura. Josip mu je vrlo zahvalan.
– Nažalost, nemam vozačku dozvolu, pa “lada” stoji u dvorištu. Bude li zdravlja, a tada i novca, možda odem u autoškolu – kaže Josip Potočnik, koji traktor vozi bez problema. Zahvaljuje svim dobrim ljudima koji su mu pomogli, jer bez njih više ne bi imao kuću, a možda ni sina Luku. Najteže mu je zbog sina što ne može govoriti.

Sve radi sam, kuha, čisti, pere, brine se o sinu, obrađuje traktorom malo polja, a nabavio je i dvije svinje. No, boji se da ga bolest do kraja ne shrva, jer Luka je još mali, a njemu ponestaje snage i zdravlja, iako to nikome ne želi priznati.

Tko želi pomoći može uplatiti novac na račun otvoren u Poštanskoj banci 3211390296
ili poslati SMS na 098/137-901