Diskriminacija osoba s intelektualnim teškoćama problem je koji postoji duže vrijeme. Osvješćivanje kako građana, tako i nadležnim institucija o ovom problemu traje već neko vrijeme, dok je vrhunac svega bila Prva konferencija hrvatskih samozastupnika (osoba s intelektualnim teškoćama), održana prošli tjedan u Zagrebu.

Na spomenutoj konferenciju, na kojoj su sudjelovali samozastupnici iz jedanaest gradova, pa i oni iz Čakovca, osobe s intelektualnim teškoćama prvi su put same progovorile o problemima i teškoćama s kojima se susreću u svakodnevnom životu. Brojne životne priče nikoga nisu ostavile ravnodušnima. Bilo je suza, ali i smijeha, s obzirom na to da je, unatoč izlaganju teških životnih situacija, na skupu prevladavao optimizam.

I dok brojni građani i danas imaju predrasude prema takvim osobama, vrlo često trebali bi se ugledati baš u njih. Njihova borba za prava koja im pripadaju, a svakodnevno se krše, neumorna je. Iako čine manjinu u društvu, iz petnih se žila trude da se njihov glas čuje, jer upravo su to naučili u svojim udrugama, gdje su članovi grupe za samozastupanje.

Sada svjesni da se u njihovo ime nitko neće boriti i da to najbolje rade sami, ali i svjesni da sami najbolje znaju što im je potrebno, odlučili su o tome informirati širu javnost. Prva konferencija hrvatskih samozastupnika tek je prvi korak u njihovoj borbi.

I dok brojni ljudi, od onim mlađih do najstarijih, svakodnevno "kukaju" kako zbog bitnih tako i zbog posve nebitnih stvari, osobe s intelektualnim teškoćama s problemima se susreću od početka života. I tek sada, u ovoj teškoj situaciji, kada su brojni građani ostali bez posla, postoji mogućnost suosjećanja s osobama koje rijetki žele zaposliti i u vrijeme kada ekonomske krize nema. Međutim, mogućnost zaposlenja ionako ima manji broj njih budući da je mnogima, usprkos njihovu protivljenju, oduzeta poslovna sposobnost.

Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom Hrvatska je potpisala 2007. godine. Konvencija svojim odredbama, uvažavajući specifične potrebe osoba s invaliditetom, s jedne strane jamči a s druge strane obvezuje države potpisnice na praktičnu provedbu temeljnih ljudskih prava kao što su jednakost, nediskriminacija, pravo na život, ali i pravo na rad i zapošljavanje, kao i brojna druga. Unatoč tome, upravo spomenuta prava nerijetko se krše. Međutim, očito je da samozastupnici neće preko toga samo tako proći, a ne bi trebali ni mi ostali. Poslušajmo ih i podržimo u njihovoj borbi!