( Sretan kraj, Ivan napokon sit i zdrav u novoj kući )

Dvadesetog lipnja ove godine naše novine su objavile tekst o gladnom dječaku Ivanu Ćaleti (10) iz Ogorja, kojemu se nakon obilnih kiša strop srušio i teško ozlijedio roditelje, a dječak je sam, jer nitko u noći nije ni mogao čuti njegove pozive, ispod ruševina otkopavao roditelje.

Sve je bilo puno krvi, prisjeća se Ivan, koji ipak, danas, nakon što mu je kuća obnovljena, ne želi misliti na ono loše. “Moja kuća je sada najlipša u Ogorju”, kazao nam je veseli dječak, čiji će novi dom danas, dok budete čitali ove retke, biti otvoren.

Nakon našeg teksta, i drugi mediji su se uključili u akciju prikupljanja pomoći, a danas su na kući u kojoj do prije nekoliko mjeseci nije bilo prozora (od bure i kiše štitio ih je stiropor), novi, moderni PVC otvori, zidovi koji su zbog vlage i kiša bili “obojeni” u zeleno od plijesni, hidro i termo su izolirani, a unutrašnjost je obojena u “meke” žute i bijele tonove.

Ćalete su dobili i WC koji su čekali gotovo cijeli život - prije je obitelj koristila klimavi, drveni poljski zahod.

Nakon našeg poziva u pomoć, Ivanu je do danas na račun uplaćeno 300 tisuća kuna koje su, kako je obitelj i tražila, odmah utrošene u obnovu kuće i izgradnju staje. Obitelji Ćaleta je pomoglo oko 1000 ljudi, što u novcu, što u hrani, materijalu, blokovima... Ljudi su s paketima hrane i drugim potrepštinama dolazili iz dubrovačke Mokošice, Šibenika, Zadra, Sinja, kontinentalne Hrvatske...

- Ma ne mogu se sjetit odakle su sve dolazili, ne bi voljela nekoga spomenuti, a druge izostaviti. Netko je dao 10 kuna i za nas je to veliko. Svima hvala puno, njihov novac smo utrošili u nešto dobro, Ivan sada ima gdje rasti, nismo htjeli ništa zadržavati na računu, nego napraviti dobru kuću u kojoj nam više neće kapati voda na glavu - kaže Marija, Ivanova majka.

Učiteljica Mira Ramljak, koja je i pozvala “Slobodnu” u Ogorje, navodi da se za svaku kunu zna gdje je otišla.

- Imamo sve račune, sve je, ako bi netko jedan dan pitao, potkrijepljeno papirima. Oko 152.000 kuna utrošeno je u izvođenje svih građevinskih i ostalih radova, 149.000 kuna utrošeno je za građevinske i ostale materijale, namještanje stana, hranu i piće za izvođače radova, telefon, gorivo i sve ostalo -kaže učiteljica, kojoj je potporu u svemu pružao i ravnatelj Osnovne škole u Ogorju Marin Vuletin. No, bilo je i ružnih stvari.

- Govorili su mi susjedi i mještani Ogorja da je učiteljica osramotila cijelo selo jer se usudila reći da ovdje ima gladna svijeta, rekli su da će i učiteljica ukrast naš novac - htjeli su nas zavaditi, ali pametna sam ja, znam ja kad mi neko želi dobro, a kada je u pitanju zavist.
Da nije bilo naše učiteljice, i danas bi nam kapalo po glavi i ne znam kako bismo prezimili od gladi i leda. Dok smo bili gladni, nitko nam nije pomagao, a sada kad imamo kuću i pun tanjur, onda s nama pola sela ne priča, ali briga me, ja prolazim kroz selo i pjevam, neće niko omest moju radost - kaže Marija, na koju se nadovezuje učiteljica Mira.

- Svašta je bilo, čak su neki roditelji govorili da će ispisat djecu iz mog razreda jer smo dali u novine da Ivanu treba pomoć, ali ja se nisam dala. Ne mogu vam reći koliko je bilo jala i zavisti u ovom selu. Ali zašto biti jalan na nekoga tko je do jučer bio gladan?

Nesretna sam bila kad sam to osjetila i na svojoj koži. Ali ova kuća mi je nadoknada za sve što smo prolazili. Hvala i mom ravnatelju, mojim kolegama i kolegicama iz škole, hvala stotinama dobrih ljudi iz cijele zemlje, a najviše “Slobodnoj” koja nam je dala velik prostor - kaže Mira kojoj su, dok nas je vodila kroz kuću, niz obraz išle slatke suze radosnice...

Sretno, Ivane!
(slobodnadalmacija.hr)

---

SRAMOTA 21. STOLJEĆA SAT VREMENA OD SPLITA
Mali Ivan iz Ogorja povraća od gladi i skapava u ruševnoj šupi

Bistar je, ali kako će dijete učiti ako je gladno. Sada svi troje, jer se urušila soba, spavaju u nekakvoj šupi bez prozora, a otvore u zidovima, kako ne bi ulazila kiša, zatvorili su stiroporom - kažu naši sugovornici

Desetogodišnji Ivan Ćaleta iz Ogorja Donjeg živi u kući koja prokišnjava, gladan je, a u travnju se na njega i bolesne roditelje tijekom noći, nakon obilnih kiša, srušio oronuli strop dok su spavali.

Komadi stropa su zatrpali roditelje, a dječak je, na sreću, ostao neozlijeđen, pa je sam u noći u mraku krenuo otkopavati roditelje ispod ruševina.
Otac Ante, koji inače ima tešku epilepsiju, od tada ne vidi na jedno oko, slabo čuje i teško se kreće, imao je oko 20 šavova. I djetetova majka Marija je bila teško ozlijeđena: ostala je bez zubi, zadobila je teške kontuzije i nagnečenja po cijelom tijelu.

Dječaku je to bio strašan šok, kaže nam njegova učiteljica Mira Ramljak, navodeći kako dijete od gladi ne može učiti, te je u odnosu na druge učenike zakržljao, konstantno ga boli glava, a zna i povraćati jer nije navikao na obilnije obroke.

- Bistar je, ali kako će dijete učiti ako je gladno. Sada svi troje, budući da se urušila soba, spavaju u nekakvoj šupi bez prozora, a otvore u zidovima, kako im ne bi puhalo i ulazila kiša, zatvorili su stiroporom, kaže učiteljica Mira Ramljak, koja nas je i pozvala da posjetimo obitelj koja živi na sat vožnje od Splita, u Dalmatinskoj zagori.

Neuvjetni i ruševni poljski zahod
Dječak se najprije sakrio od nas, a na naša pitanja odgovarao je kimajući glavom, a ponekad bi i izustio koju riječ. Lice mu je bilo ispijeno, blijedo, oko očiju ima vidljive podočnjake netipične za djecu tih godina.

Djeca njegovih godina su razigrana, ali Ivan je cijelo vrijeme stajao pognute glave, igrao se s mačićima koje je prije nekoliko dana okotila njegova omiljena mačka, koja mu proteklih mjeseci i čini jedino društvo u selu.

- Nisam dopustila da se izdvaja od drugih, pa sam mu za marendu donosila jogurt, sendviče. Kroz neko vrijeme se oporavio malo, ali sada je opet neuhranjen. Pogledajte, cijelo lice mu je pjegavo, a te pjege, rekli su mi, potječu od slabog unosa hrane i nutrijenata. U kući gdje živi je velika vlaga, kaplje, dijete će još više oboljeti. Nemaju čak ni sanitarni čvor, imaju nekakav klimavi poljski zahod, kazuje Mira Ramljak, a mi smo roditelje dječaka upitali što će imati danas za ručak.

- Jest ćemo krumpira, večeras malo blitve, mesa nismo jeli tjednima. Radim, pomažem po selu, netko mi da komad kruha, malo voća, jogurt, paštete za sina. U Split ne mogu ići raditi jer muž svako malo ima epileptične napadaje.

‘Stavio sam stiropor da ne ulazi kiša’, kaže Ante Ćaleta prigodom obilaska obiteljske ‘kuće’.

Radila bih, čistila po selu kako bih djetetu nešto osigurala, ali sve je to slabo. Najviše nam treba da nam netko donosi hranu i da nam se na kuću stave prozori i popravi strop, strah me jeseni i kiša..., kaže nam djetetova majka Marija, koja skromno kućanstvo održava čistim, okućnica je uređena, u vrtu uzgajaju krumpir, koji im je proteklih dana glavni izvor hrane.

U obitelj u kojoj živi dječak Ivan nema alkoholičara i nesređenih odnosa, zajednica, utvrdili su i socijalni radnici, kao i djelatnici škole, funkcionira besprijekorno. Dječak je pristojan i radišan, samo, eto, kažu naši sugovornici, obitelj jednostavno nema sreće.

Čak su im jedan dan i suseljani provalili i ukrali 400 kuna socijalne pomoći. Zvali su policiju više puta jer su znali tko je ukrao novac, ali MUP-ovci nisu htjeli, kaže učiteljica Mira, uopće izići na teren.

U nadležnom Centru za socijalnu skrb u Solinu napominju kako su obitelji izišli u susret maksimalno, dobili su sve zakonom propisane novčane potpore.

- Mi, nažalost, nemamo sredstava kako bismo im izgradili kuću. No, naši djelatnici su u kontaktu s Općinom Muć i rješavanje saniranja stambenog pitanja se također privodi kraju. Dobro je da se u sve uključila i Županija jer ljudima treba pomoć. Nema govora da će se to dijete oduzeti roditeljima, treba raditi na tome da im se pomogne, a djelatnici našeg Centra su više puta izlazili na teren, kaže nam ravnateljica Centra za socijalnu skrb Solin Božena Škaro.

‘Komadić kruha i mrvica paštete’
Nije pretjerivanje, to dijete je gladno, jadno i samo. Roditelji ga vole, ali jednostavno nemaju od čega živjeti. Oni su daleko od grada, svega. Majka mu pomaže po kućama, dobije koji komad hrane i odmah to daju djetetu. On bi se, kada je marenda, zabio u kut i nije htio pokazati što jede, u kesici bi, vidjela sam, imao neki komadić kruha i mrvicu paštete. Srce se čovjeku para kada to vidi. Ovih dana dijete samo jede trešanja jer imaju neko stablo uz kuću, ali ne može živjeti samo od trešanja, kazuje nam učiteljica Ramljak, koja djetetu, da se ne bi razlikovalo od drugih, donosi hranu u školu. Također djetetu su pomogli i drugi učitelji iz osnovne škole u Ogorju, a posebice ravnatelj Marin Vuletin.

Spavamo u šupi.
Legli smo oko deset sati navečer, čula sam neko mrdanje povrh glave, ali sam se okrenula i nastavila spavati. Odjednom mi je na glavu pao veliki kamen sa stropa, a glavu mi je oblila krv. Potom se cijeli strop sručio na bračni krevet. Srećom, mi smo na sredini sobe i mene i muža je zatrpalo, mali je bio na drugom krevetu. Da je koji kamen pao na njega onako slaboga, ubio bi ga. Ja sam onako krvave glave uz pomoć mog Ivana skidala kamenje s muža i jedva smo ga izvukli ispod te hrpe. Poslije je došla Hitna, a mi danas spavamo u šupi, kaže nam Marija, a muž Ante je samo šutke sjedio na istrošenoj drvenoj stolici. No, nije izgubio smisao za humor: “Strop se dobro držao, a čim mi je žena tu noć legla u krevet, odmah nas je poklopilo. Eto, kakvu sreću imam.

Račun za pomoć
Obitelji možete pomoći uplatom na račun u Hrvatskoj poštanskoj banci, čiju će kontrolu vršiti Centar za socijalnu skrb i djetetova učiteljica Mira Ramljak. Općom uplatnicom - primatelj Marija Ćaleta, model je 02, a broj računa primatelja: 2390001-1070000029, te poziv na broj odobrenja 3212543331. Uplatu možete izvršiti i dolaskom na šalter u bilo kojoj pošti uz napomenu da uplaćujete novac Mariji Ćaleti na broj 3212543331. Obitelj moli i da im se pomogne u hrani, kućnim potrepštinama, bonovima, građevinskome materijalu te radnoj snazi

Liječnica: Pomozite mu
Liječnica Minka Jerčić koja se brine o malom Ivanu napominje da je dječak slabašan te da bi trebao unositi više hrane. “S obzirom na uvjete u kojima živi, to dijete se još i dobro drži. Djetetu njegove dobi bi trebalo što prije osigurati stalne obroke u kojima će ravnomjerno biti zastupljeni ugljikohidrati, bjelančevine i masti kako bi se normalno razvijao. On je bistro dijete i ako mu se omoguće normalni uvjeti, puno više bi napredovao. Pjege koje ima po licu mogu biti i od pothranjenosti, kaže liječnica Jerčić, napominujući da su međuljudski odnosi u obitelji dobri, ali, nažalost, kaže ona, roditelji ne mogu djetetu priuštiti koliko bi htjeli.
Jerčić navodi i da neuvjetan stambeni prostor može biti dodatan izvor problema i bolesti za dječaka. Liječnica kaže i da se čudi što kuća u kojoj žive, a nakon što se srušio strop, već do sada nije sanirana jer su bila obećanja iz Općine Muć da će to promptno učinit

‘Dijete se gasi’
Ne želim nikoga optuživati, ali najprije su u Općini rekli da će im obnoviti kuću za nekoliko dana, ali onda su bili lokalni izbori pa su na njih svi zaboravili. Danas me svi zovu i kažu da će pomoći, ali svi su reagirali tek nakon što ih je zvala ‘Slobodna’. Gdje su bili protekla dva i pol mjeseca kad im se pola kuće urušilo i sada spavaju u šupi? Činjenica je da je to jadno dijete gladno i da skapava. Ja i ravnatelj Marin Vuletin znamo da je to dijete na rubu, gasi se, svaki dan ga takvog gledamo u školi. Obitelj dobije socijalnu pomoć, ali eto i novac im ukradu, a možda i ne znaju upravljati tim novcem koji dobiju, treba im pomoć, rekla je učiteljica Mira Ramljak.

‘Objavite fotografije’
Treba objaviti fotografije Ivana jer u njegovim očima se vidi sva ta tuga, golemi podočnjaci, kao u čovjeka od 50 godina. To ispijeno lice reći će ljudima više od svega. Objavom fotografija njemu će se napraviti korist, jer će dobri ljudi, vjerujem, pomoći da više nikad ne bude gladan i da mu kiša ne pada na glavu – kaže njegova učiteljica Mira Ramljak.
(slobodnadalmacija.hr)

---

Nakon teksta u slobodnoj o potresnoj sudbini
SOLIDARNOST NA DJELU Cijela Dalmacija pomaže neishranjenom Ivanu (10) iz Ogorja
22.06.2009.
Nakon što je ‘Slobodna’ u subotnjem broju objavila potresnu priču o gladnom i zakržljalom 10-godišnjem Ivanu Ćaleti iz Ogorja u Dalmatinskoj zagori, solidarizirala se cijela Dalmacija: zvali su i pomoć nudili načelnici općina, gradova, poduzetnici i stotine drugih građana.

Na Ivana i roditelje Antu i Mariju, podsjetimo, u travnju se srušio strop spavaće sobe, a dječak je sam otkopavao ranjene roditelje ispod velikih komada žbuke i betona.
Od tada svi troje živi u šupi koja prokišnjava, a nuždu obavljaju u klimavom poljskom WC-u. Iako su tada u nadležnoj Općini Muć obećali pomoći, akcija je izostala.

Obitelj živi od socijalne pomoći, a Ivanova liječnica je ustvrdila da bi dječaku što hitnije, kako bi se normalno razvijao, trebalo osigurati stalne obroke. Ivan je proteklih tjedana živio na blitvi, krumpirima i trešnjama.

- Čim sam pročitao u novinama, odmah sam otišao u Ogorje Donje i odnio im hrane. Situacija je doista teška, a najviše sam se šokirao kad sam vidio tog neuhranjenog dječaka. Bar da smo prije znali da netko od naših sugrađana živi u takvim, nemogućim uvjetima - kaže nam Ante Tešija, koji je organizirao pomoć obitelji Ćaleta, dok Mira Ramljak, djetetova učiteljica, koja nas je i pozvala da posjetimo obitelj Ćaleta, navodi kako su telefoni u njezinu domu zvonili danima, javljali su se ljudi iz cijele zemlje.

Dobri ljudi

- Zvali su stari i mladi, bolesni i zdravi, bogati i siromašni. Teški životni uvjeti malog Ivana duboko su potresli svakog čitatelja, velikog i malog čovjeka. Emocije su prevladale, a neki ljudi su plakali. Mnogi od njih imali su teško djetinjstvo, živjeli u neimaštini i bijedi i zato još bolje razumjeli Ivanove probleme.

Mnogi od njih rado bi ih primili k sebi, među svoju obitelj, a gospodin iz Vrgorca, vozač tvrtke ‘Pivac’, pored svoje četvero djece, rado bi usvojio malog Ivana i pružio mu siguran i topao dom.

Ivan Zoraja i Jure Kulušić nude im odmor i ljetovanje u Kaštelima. Franjo Kovačević iz Gračaca obećao im je darovati kozu i dovesti je u Ogorje. Marko Crnjak, vlasnik tvrtke ‘Rambo’ iz Splita, obećao im je, kad se kuća obnovi, redovitu opskrbu svježim mesom…

- Bilo je još puno ponuda i obećanja, koja se, nadamo se, neće zaboraviti - kaže učiteljica Ramljak, navodeći da su ljudi, čim su pročitali članak, krenuli s vrećicama hrane u Ogorje.

- Stiglo je puno dobrih ljudi s darovima, hranom, kućnim potrepštinama. U nedjelju su im, iz Doma za starije iz Sutine, počeli dostavljati tople obroke za sve troje i tako će svakodnevno nastaviti. Jako su sretni zbog toga, jer su prvi put sve troje imali normalan i kompletan obrok. Rekli su da im je jako godilo i da je jelo jako ukusno.

Posebno je bio sretan mali Ivan koji je izjavio “barem da nam se strop ranije srušio pa bih se ranije i najeo”, kazuje Mira Ramljak, napominjući da su pozivi s obećanjima za pomoć stizali i iz Osijeka, Zagreba, Istre, Like...

Oni su pokazali veliko srce

Nemoguće je, kaže obitelj Ćaleta, zapamtiti sve one koji su se javljali ili ponudili pomoć, ali žele u medijima navesti neke od njih.

Ante Sanader, župan splitsko-dalmatinski Ivan Budalić, poduzetnik iz Splita Željko Kerum, splitski gradonačelnik Luka Brčić, dožupan splitsko-dalmatinski Ante Tešija, Solin Jure Jurić, Sutina Ante Ladinčić, vlasnik restorana “Hajduk” Klis Ante Đuzel, imotski gradonačelnik Filip Stupalo, načelnik općine Muć Grad Supetar Ante Delić, Košute – Sinj Tvrtka ‘Bure comerc’ iz Biograda Tvrtka ‘Petra’ iz Solina Ivan Čović, Solin Ivo Antunović, Split Marinko Kristić i prijatelji, Dubrovnik obitelj Lovrinčević, Hvar Mijana Kurtić, Brač, Udruga Most, Split.
(slobodnadalmacija.hr)

---

Akcija solidarnosti koja je pokrenuta za IZGLADNJELOG dječaka iz ogorja ima velikog odjeka
Za malog Ivana iz Ogorja prikupljeno 70.000 kuna
23.06.2009.
U samo dva dana nakon objavljivanja potresne priče o gladnom i zakržljalom 10-godišnjem Ivanu Ćaleti iz Ogorja i njegovoj obitelji, na njihov žiroračun uplaćeno je 70 tisuća kuna.

 

Ivanova učiteljica Mira Ramljak, koja je i pozvala “Slobodnu” u pomoć, kaže da je riječ o uplatama običnih građana, s najvećom pojedinačnom donacijom od tisuću kuna, te da se pomoć većih donatora tek očekuje.

Učiteljica napominje da se nada i uplati iz Općine Muć, kao i financijskoj pomoći nadležnog Centra za socijalnu skrb.

Pomoć siromašnoj obitelji ponudili su i učenici splitske Graditeljske obrtničke i grafičke škole. Ravnatelj Ivan Kovačević navodi kako su učenici sa svojim profesorima, u okviru praktične nastave, voljni obitelji izgraditi novi dom, a predlažu da to bude nova prizemna kuća koja bi se sastojala od dvije spavaće sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice i WC-a. Učenici ističu da će oni sami izraditi i projektnu dokumentaciju za Ivanov novi dom u Ogorju.

Obitelji Ćaleta se najbolje može pomoći uplatom na račun u Hrvatskoj poštanskoj banci, općom uplatnicom − primatelj Marija Ćaleta, model je 02, a broj računa primatelja: 2390001-1070000029, te poziv na broj odobrenja 3212543331.
(slobodnadalmacija.hr)

---

01.08.2009.
Jedan dan s desetogodišnjakom čiju je siromašnu obitelj pomogla cijela Dalmacija
U GOSTIMA KOD IVANA ĆALETE Kad se ruke slože, cigle dobrote kuću grade

Malokad priča o siromašnom djetinjstvu ima sretan konac, no svaka je dokaz kako potrošačkim virusima nagriženo društvo zna priskočiti potrebnijima. Ako priča o obitelji desetogodišnjeg Ivana Ćalete iz Ogorja Donjeg nije takva, ništa ne bi trebalo biti.

Prije mjesec i deset dana ‘Slobodna’ je uputila SOS iz sela nepun sat vremena vožnje udaljenog od Splita: dječak je iznemogao od gladi, a na teško bolesne roditelje srušio se plafon. Majka Marija (37) ostala je bez zubi, natučena po cijelom tijelu, a otac Ante (50), epileptičar, ne vidi na jedno oko i slabije čuje. Još strašnije su bile fotografije užasa u kojem su Ćalete živjeli usred mjesta, dvadesetak metara od igrališta pred školom.

Prozora nije bilo, vlaga je izjedala zidove, rupe su zatvarali stiroporom, hranili su se slabo i nikako, preživljavali od 1900 kuna socijalne pomoći, nedavno im je ukradeno 400 kuna, ali sirotinja je i policiji teška, pa nisu mrdnuli...

Učiteljica šefuje
Dalmacija se poslije objave u medijima isprsila, pa je preko Ivanove učiteljice Mire Ramljak, koja je preuzela brigu o obnovi kuće, prikupljeno je oko 260 tisuća kuna, što u materijalu, što u novcu, što u rukama.

Kuća se ne može promašiti, oko nje vrvi radnicima; postavljaju se ponistre, podižu pregradni zidovi, zida fumar. Mali Ivan skakuće po namještaju po vrtlu, ne da se fotografirati. Zadnjih noći Ćalete se pokrivaju mjesečinom, a majka Marija pokušava dovest u neki red deke, kauče, prastare aparate spojene preko produžnog kabela:

- Dobro je, liti se može spavat vanka. Samo kad ima vitra ulazi mi zemlja u usta i oči – kaže Marija, dok čeka obrok koji im svakog dana stiže iz Doma za starije u Sutini, što je obveza koju je ispunio splitsko-dalmatinski dožupan Luka Brčić:

- Sad kad imamo šta ist, ja neman zube, pa mi je džaba, a prije sa zdravin zubin nisan imala šta – smije se Marija.

Učiteljica Mira šefica je gradilišta, vodi nas po prostorijama: - Najprije soba Ivanova. Stavili su mu ponistru s lijevim otvaranjem jer je ljevak. Pored nje je kupaonica, sanitarije je donirao Milan Sučić, Imoćanin koji živi u Bastu, a vodoinstalaterska radionica Dragice Tomašković, inače udomiteljice petero djece, sve će montirati.

Pitur Zvonko Jurić iz Kaštel Starog javio se da će piturat sve prostorije kad završe radovi. Mućka općina darovala je knauf i fasadu, Mijo Majić beton, a Ante Gizdić blokove.

Mogli bi redat desetke ljudi i poduzeća koji su priskočili. Ovo je dnevni boravak u kojem su donedavno spavali, gdje je pao plafon na njih, a ovdje iza kuhinja i blagovaonica na kojima smo probili velika vrata da ima svjetla – pokazuje učiteljica koja je u veliku nevolju što se krila u kući Ćaletinih posumnjala kad je shvatila da Ivan nema pernicu, a često nije imao ni marendu.

Jednog je dana povraćao, pa su ga odveli u doktora na Muć, koji ih je upozorio kako je momčić neuhranjen. Često je pobolijevao, a kad bi se najeo, povraćao je.
- Zaklela sam se da će Ivan imati sve što i ostala djeca, jer ima pravo na normalno djetinjstvo i nije kriv za očajno stanje obitelji. Kad sam svratila u kuću prvo što sam vidjela jest da spava ispod prozora koji nije imao staklo. Isti čas sam uz potporu ravnatelja Marina Vulete organizirala akciju pomoći među osamdesetak učenika, promijenili smo im staklo, kupili frižider, nabavili neki aparat za uklanjanje vlage. Ali za sve što je njima trebalo valjalo je uključiti sponzore, pa smo se 20. lipnja obratili ‘Slobodnoj’. Prva se oglasila Graditeljsko-obrtničko-grafička škola iz Splita, eno ih gore – šalje nas. Učenici graditelji
Prof. Zdravko Čović objašnjava kako je projekt obnove prizemlja kuće u kojoj žive Ćaletini izradio ravnatelj Ivan Kovačević.

- Povuklo nas je kad smo vidjeli u kakvom je jadnom stanju bio dom ovih ljudi. Čovik triba doć i odradit, nema se šta mislit, triba pomoć – jednostavno će prof. Čović, koji vodi odabranu četu učenika: - Kupin ih u osam ujutro po Splitu, i nema priskakanja. Onda se sitin da u školu kasne, a sad oni mene ujutro čekaju i ništa in nije teško, lipo je znat da ima mladih koji uče bit ljudi. Znamo ostat i do sedam navečer – ponosan je na svoje đake, a oni odvraćaju kako se profa ne libi bilo kakvih radova.

- Maloprije je odvalija macon dva metra zida, a ko bi reka na njemu – viču s terace trećaši Dario Goreta, Davorin Borovac, Leo Tadić, i drug im drugaš Tin Ukić.

Inkartaju fumar visok šest i po metara, što im dođe kao sjajna praksa. - Bolje da smo ovde nego da visimo po kući. Profa je strava, radi sve s nama, a svoje marende daje Ivanu. Pored ovoga izolirali smo teracu, štemali zidove, postavljali knauf. Ko bi ikad vidija uživo kako se radi dimnjak, a ovde smo ga sami digli – priča Tin.

- A kad se kupate, šta vam kaže ekipa iz razreda? - Kupamo se kad se vratimo, šta će nam bit za dvi, tri sedmice?! Ekipa se raspituje šta se zbiva, nismo im baš jasni – smije se Ukić.

- Tinček, ritko je ovo – ljuti se Dario s fumara i maše sićom s cementom smjesom. - Ma nemoguće, aj ne mogu više pričat, iden vidit šta je – uozbiljio se Tin.

Nad začepljenu gustirnu u dvorištu nadvili su se radnici poduzetnika Vinka Radmana sa Šolte, koji ima obrt za zanatske radove, a na kući radi sve s popustom.

- Imali su sriću da se čuje za njih, a ljudi će skočit pomoć, ne trču svi za zaradom. Imam malu firmu, dat ću koliko mogu, bilo bi mi krivo da ne pomognen – objašnjava Radman.

Vrata i prozore postavlja tvrtka Panorama, i oni su dali sniženje, a Nenad Jonjić dodaje: - Bit će ovo najlipša kuća u Ogorju, kad je ovoliko ljubavi u nju uloženo!

Učiteljica Mira nosi veliki popis Ivanovih dobročinitelja, žao bi joj bilo da se tkogod izostavi, ali nemoguće je svih spomenuti. Neka uživaju u tišini čina dobrote. - Sav njihov namještaj je za bacit, ništa ovo ne valja, falit će od kreveta do špakera... Ej momci ne tamo razbijat, najprije ovaj zid – komandira Mira.

- Pa znaju oni, nemojte im sve crtat. - Ajme meni, ne znam šta mi je, sve mi se poremetilo, dobro vi i kažete. Šta ću, odnese me, tila bi da sve ispadne najbolje i najjeftinije, pa se u sve pačam...

Marija nam u tinelu pod trešnjom priča kako joj je najbolja zarada dosad bila od skupljanja boca i branja bilja. - Žela sam cmilje po Svilaji, dobije se 220 kuna za sto kila, nije lako toliko nabrat, ali nema druge. Pomagala sam i drugim ljudima u poslovima, zasadila bi ovde šta zeleni i kumpira, pa bi priživili. Jedanput misečno iden na Zavod za posal po pečat, nema tamo posla, a onda poplaćan dugove i račune, jer mi biluže u dućanu šta kupin.

- Kako je Ivan sad? - A bolje, malo je ojača. Inače mi je dobro i pametno dite, bistar ka voda, al kad se naljuti onda je zafrkan... To je na mene. - Ma daj? - Da mi ko takne muža i dite pukla bi ga šakon, glava bi mu odletila ka oni zid!

- Šta kažu Ogorjani na ove radove? - Nekima je drago, nekima nije pravo, šta in ja mogu. Prema nama je dobar fra Stipe Bešlić, onda čeljad na pošti, trgovci. Ko oće pomoć dobro je doša...
- Bi li vi pomogli? - Da iman para, bi prva. A šta ne bi kad vidiš sirotinju. Ko može ovin ljudima zahvalit, ne znamo ko su ni šta su, niti oni nas znaju, a kuću nam popravljaju...

Napokon smo ulovili Ivana da pokaže svoju sobu, i njegov raspored: - Tamo krevet, ovde ce-de, a tu kompjuter. Bit će gotovo do Vele Gospe.
- Imaš li kompjuter? - Neman, ima u školi, pa san naučija radit, jednog dana ću ga imat. Tu ću ga stavit. I zaključat ću se unutra. - A štaš radit sam unutra? - Ne znan još, vidiš da nije gotovo.
Broj računa i mobitela

Obitelji možete pomoći uplatom na račun u Hrvatskoj poštanskoj banci, općom uplatnicom - primatelj Marija Ćaleta, model je 02, a broj računa: 2390001-1070000029, te poziv na broj odobrenja 3212543331. Račun će kontrolirati Centar za socijalnu skrb i učiteljica Mira Ramljak, a sve uplate će biti objavljene u ‘Slobodnoj’. Mobitel za kontakt je 098 1701759. (slobodnadalmacija.hr)