Neizvjesnosti, strahu i neimaštini u kojoj živi osmeročlana obitelj Kneš iz Slavonskog Broda ne nazire se kraj. Njihova agonija započela je kad je otac Branko, zaposlen u Komunalcu, podigao kredit od 156.000 kuna za gradnju nove kuće. Rate su s kamatama bile sve veće, plaća mala i neredovita.

Banka blokirala račun
Novac je utrošen za podmirenje nagomilanih dugova za struju i vodu te posebnu bezglutensku i dijetetsku hranu koju su uzimali jer im jedna kći boluje od celijakije, a druga od dijabetesa. Ubrzo su se ponovno zadužili i mama Katica je, na žalost, “nasjela” na oglas o brzom kreditu zataknut na drvo.

Voditeljica brodske poslovnice Splitske banke Etelka Valenta kaže kako Branko Kneš nema primanja preko te banke i da ona stoga ne može ni blokirati njegov račun. Dodaje kako njihovi uvjeti kreditiranja nalažu da suprug, odnosno supruga budu obvezni sudužnici u kreditu. Ravnateljica brodskog Centra za socijalnu skrb Marija Azapović ističe da obitelj Kneš ne može biti u njihovu stalnom tretmanu jer otac Branko radi i prima plaću. Međutim, nedavno im je dodijeljena jednokratna materijalna pomoć.
– Kazali su nam da ćemo dobiti kredit od 25.000 eura na deset godina s kojim ćemo zatvoriti kredit u Volksbanci i da će nam ostati dovoljno novca za nadogradnju još jedne sobice. Naime, nas osmero živimo u trošnoj kućici od 29 kvadrata i nadali smo se da ću tako djeci napokon omogućiti dostojan život.

Uvjet je bio da se prebacimo u Splitsku banku, što smo i učinili – čuli smo od Branka kojemu je otpočetka sve bilo sumnjivo jer su Katicu stavili za jamca iako je nezaposlena. Kneševi su potpisali sve papire koje su u banci pred njih stavili a da ih nisu ni pročitali.

Ispostavilo se da kredit nije bio dovoljan za zatvaranje svih minusa. Dapače, morali su nadoplatiti 10.000 kuna. Račun im je odmah blokiran i od tada cijela Brankova plaća odlazi za kredit.

Odbačeni i zaboravljeni
Uz to, brinu se i o kćeri koja je samohrana majka i njezinoj desetomjesečnoj bebi za koju otac ne mari. Jedini su im prihod 247 kuna dječjeg dodatka za srednjoškolca Matea i osnovnoškolku Mateu koji često nemaju ni za kiflu pa cijeli dan gladuju.

Tu je još i druga kći Branka sa svojim suprugom. Žive u teškoj neimaštini i bez ikakve sigurnosti, odbačeni i zaboravljeni.

– Pala sam u tešku depresiju i neko vrijeme nisam ni s kim razgovarala, samo sam plakala. Pijem lijekove i često razmišljam o samoubojstvu.

Muž mi ima srčanu aritmiju i jako je smršavio – dodala je Katica, koja povremeno radi za nadnicu od 50 ili 100 kuna i od toga kupi kruh i mlijeko. Najteže im je, kažu, kada djeca traže novac za knjige, a oni ih nemaju čime kupiti.

– Sin koji ide u prvi srednji ima samo dva udžbenika. Kad ide u školu, pita me hoću li mu dati 10 kuna za sendvič, ali ako mu dam, neću imati za kruh.Više ne razmišljam o novoj kući nego samo o sobici u kojoj bi djeca mogla učiti i spavati – kroz plač govori Katica. (vecernji.hr)