Htjela sam ga ispisati iz škole, jer nisam imala novaca za knjige i sveske
   
Objavljeno 15.12.2011.

Sve više je ljudi koji zanoće i prespavaju gladni. To je, nažalost, stvarnost mnogih u BiH. Amela Šišić i njen sin Elvedin (10), daleko su od očiju onih koji bi trebali voditi brigu i koji ih ne pomažu. Žive u selu Meštrići, nadomak Živinica u jednoj kući koja nije njihova. Osim toga, vlažni zidovi, hladnoća i nije toliki problem za ovu porodicu. Amelin suprug početkom ljeta ove godine otišao je od kuće. Kaže, opijao se, maltretirao ih, tukao...
- Suprug nas je napustio. Radio je povremeno ako ga neko zovne na dnevnicu, ali i to što je zarađivao uglavnom je trošio na alkohol.
U teškoj smo situaciji, jednostavno nekad nemamo šta jesti po nekoliko dana, zanoćimo gladni. Pomognu nas ponekad i komšije, ali i oni teško žive. Obraćala sam se za pomoć na više adresa, uglavom su me odbijali -govori Amela.Zbog duga dva puta su im isključivali struju, a na molbu komšija i dalje imaju barem neko svjetlo. Za zimski ogrjev pomognu drugi. Najviše se brine komšinica Fata koja razumije njihovu tešku situaciju. Elvedin do škole pješači dva kilometra a užinu obezbjeđuje učiteljica Azemina.

- Htjela sam ga ispisati iz škole, jer nisam imala novaca za knjige i sveske, ali su mi u školi pomogli. Skoro se razbolio i primao penciline. Ljekari su me kritikovali što nije jeo prije terapije a nisu znali da mu nisam imala šta dati - govori uplakana Amela.

Najvažnija hrana i odjeća

Mnoga djeca maštaju o sretnom životu, brojnim igračkama, vlastitoj sobi. Elvedin razmišlja o tri stvari. Na upit, šta bi želio da ima i šta mu najviše nedostaje, odgovorao je, stidljivo, pognute glave, malo odjeće za zimu i hrane.

Nakon dugog ćutanja, dodao je bojažljivo, i računar.Broj telefona Amele Šišić je 00387 (0) 62 445 813.
Svi koji žele pomoći mogu se javiti na ovaj broj telefona.(avaz.ba)