Jad i bijeda : Može li ova država, tako europska, i narod tako srčan pomoći Aniti Pavlović ?
Autor: Ivana Vranješ
Objavljeno: 31-07-2011

Život Anite Pavlović (46) nikad nije bio lagan,  a sa životnim teškoćama i nedaćama suočeno je i njezino troje djece. Na rubu bijede samohrana majka živi sa sinovima Ivanom (18) , Danijelom (14) i Kristijanom (13) u zagrebačkom naselju Vukomerec,  u trošnoj unajmljenoj kućici vlažnih zidova i otpale žbuke.

Četveročlana obitelj do svibnja prošle godine još je nekako preživljavala od skromnih dvije tisuće kuna koje je Anita Pavlović zarađivala radeći kao čistačica u tvrtki Harmonija d.o.o.  No majčin otkaz za vrijeme bolovanja zbog ozljede prsta na poslu ugrozio im je egzistenciju.

Danas je jedini izvor prihoda obitelji Pavlović socijalna pomoć i dječji doplatak za malodobnog Danijela i Kristijana. Zbog složenih socijalnih prilika Anita Pavlović pismeno se obratila predsjedniku republike Hrvatske dr Ivi Josipoviću, čiji joj je Ured prije dva mjeseca na adresu stanovanja poslao jednokratnu novčanu pmoć u iznosu od tisuću kuna.

Skromna predsjednikova pomoć donekle joj je olakšala tešku materijalnu situaciju Neizmjerno sam mu zahvalna što mi je pomogao jer sam za taj novac kupila hranu . Grad Zagreb mi je također izašao u susret plaćanjem struje i vode.  No, nikako ne mogu izaći na kraj s materijalnim teškoćama .Kada platim podstanarstvo i još neke režije ne ostane nam gotovo ništa za život, priča nam kroz suze Anita Pavlović.

S teškom situacijom ove obitelji upoznat je i Ured za ljudska prava Vlade RH . Ured za ljudska prava obratio se Gradskom uredu za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada da mi u okviru svoje nadležnosti dodijele socijalni stan,  ali do sada nisam dobila nikakav odgovor - kaže Anita .

Ogorčena je i činjenicom da ju zbog godina nitko ne želi zaposliti. Smatra da je još uvijek radno sposobna i spremna je prihvatiti bilo kakav pristojan posao.

Željela bih da moja djeca imaju bolji život, da ne budu gladna i da imaju vlastiti krov nad glavom Djeca su mi velika podrška,  da njih nema poludjela bih.  Često me puta tješe govoreći da će i nama biti bolje No, ja se pitam kada će doći to vrijeme Bojim se nikada Najteže mi je što djeci ne mogu dati 10 kuna za džeparac. Na žalost, djeca mi nemaju niti kompjuter kao druga.   Vjerujem da još uvijek ima dobrih ljudi koji razumiju našu situaciju i spremni su nam pomoći.  Svaka kuna bi nam dobro došla, kao i hrana, rekla nam je tužno samohrana majka.  Dodala je da joj je najveća želja da sin Ivan koji završava Ugostiteljsko turističko učilište dobije što prije posao kuhara.

Ljudi koji žele pomoći obitelji Pavlović mogu uplatiti novčana sredstva na broj tekućeg računa Zagrebačke banke 3222 72 98 60
Ako netko poznaje ovu obitelj neka zamoli Anitu Pavlović da ode u banku i dobije sve potrebne podatke za uplaćivanje iz inozemstva !!
Poslije ih može samo proslijediti nekim od novinara sa kojima je u kontaktu. Da bi novinari ažurirali podatke u svojim člancima.  (op. a.)

---

9. LIPNJA 2010
Majka trojice sinova koji su igrali nogomet s ministrom Primorcem zarađivala je 2000 kuna i time prehranjivala obitelj. Njezina sudbina potresla je mnoge, pa i Primorca.

Da nemam djecu sigurno bih si oduzela život. Ne mogu više, ne vidim načina. Ova bijeda i siromaštvo doista nemaju kraja- kroz suze je rekla Anita Pavlović, majka trojice malodobnih sinova, Ivana (16), Danijela (12), Kristijana (11), čija je tužna priča objavljena na stranicama Večernjeg lista prije samo godinu dana ujedinila dobrotu Hrvatske.

No, ono što je tada bilo na radost siromašne obitelji i na ponos svih nas, danas je prebrisano grubom neprav

Aniti koja je posljednje dvije godine kao čistačica u tvrtci „Harmonija usluga“ privređivala za skroman, ali siguran obrok svojih sinova, zbog povrede na poslu i korištenja bolovanja, naprasno je prekinut radni odnos:

Bol i tužna istina
- Prvog svibnja sam na poslu slomila prst na ruci, ali nisam smjela ići doktoru jer su mi zaprijetili otkazom ako otvorim bolovanje. Dva tjedna sam odlazila na posao i trpjela bolove jer sam znala da ne smijem ostati bez posla, a potom sam 14.svibnja ipak odlučila posjetiti doktora jer je bol postajala sve nepodnošljivija. U Traumatološkoj su mi prvo stavili langetu, a nakon tjedan dana gips i poslali me na bolovanje do 1.lipnja - opisuje Pavlović kojoj su, tvrdi, tada iz tvrtke poručili da ostane do 12. lipnja na godišnjem i onda dođe po radnu knjižicu.

Kako god bilo, živo blato siromaštva u kojem je jedino tvrdo tlo bila Anitina plaća od dvije tisuće kuna, sada je opet progutalo i onu mrvu sigurnosti pod trošnim, unajmljenim krovom ruševne kućice u Vukomercu. Podsjetimo, priča o grozomornom siromaštvu prožetom vlagom, otpalom žbukom, razbijenim prozorima i najezdom miševa s kojima su živjeli Anita i njezina tri sina, osim čitatelja Večernjeg lista koji nisu štedjeli na novcu, hrani i odjeći, ganula je i bivšeg premijera Sanadera koji je na vukomerečku adresu poslao tadašnjeg ministra Dragana Primorca.

Godišnja stipendija
 Siromašni dječaci, do tada izopćeni od prijatelja, s  Primorcem tada su zaigrali nogomet, ali i radosno primili pun kombi darova i vrijednu vijest o godišnjoj stipendiji za školovanje. Za Anitu, njezina tri sina i sve one koji su sa zebnjom pratili tu obitelj, bio je to sretan kraj jedne tužne priče.
(dalje.com)

Obitelji Pavlović možete pomoći na tekući račun Anite Pavlović
u Zagrebačkoj banci (2360000-1000000013) broj: 3222729860.

---

 

Blatnjavo dvorište, ruševan krov nad glavom, razbijeni prozori, teška vlaga i žbuka koja im umjesto komadića mesa pada u tanjur rijetkog variva, jedino je s čime se bude i liježu. Oboreni i posramljeni pogledi na licima braće, koja nikada nisu imala vlastiti dom bez miševa, štakora, propuha i truleži, samo su preslika svega onoga što zbog teškog siromaštva i bijede proživljavaju baš svaki dan:

Pakao siromaštva
- Da, rugaju nam se! - tužno progovara Kristijan. - U školi nas vrijeđaju, a u ulici se nitko neće igrati ni razgovarati s nama.

Zatvaranje dvorišnih vrata, prijezir i podsmijeh kao da pripadaju bajkama o Pepeljugama i Trnoružicama, koje će kad-tad imati sretan završetak. Na žalost, u ovoj tužnoj priči ispunjenoj gorkim slikama teško da možemo prepoznati bajku, a kamoli sretan kraj:
Pristojni i dobri momci
- Nije meni zbog mene, ja sam maltretirana od malena, izbačena iz kuće od vlastite majke kad sam joj rekla da me očuh htio silovati. Kopala sam po kantama za smeće samo da pronađem mrvicu kruha, ili komad odjeće da se utoplim. Ništa mene više ne može slomiti, ali teško mi je zbog djece - kaže Anita i priznaje da je u braku, u koji je pobjegla od ulice i siromaštva, bilo teških trenutaka.

- Suprug me znao maltretirati da su djeca u jednom periodu života zanijemila. To je prestalo, suprug se promijenio, ali je siromaštvo i dalje tu. Zabrinuta sam djecu, za budućnost - govori shrvano Anita.

- Bog mi je svjedok da ne želim ništa za sebe, već samo za djecu. Oni su dobri momci, pristojni, malo povučeni u sebe zbog svega, ali zaslužuju bolje. Suprug i ja im ne možemo priuštiti baš ništa, a kamoli kompjutor, ili sve ono što im treba za školu. Pa kako da živimo od moje plaće i onoga što suprug zaradi?! – pita se Anita.

(vecernji.hr)

---

Ministar Primorac pomogao Pavlovićima čim je vidio Večernjak

Stipendije za tri brata
18. 03. 2009.
Hvala vam puno, beskrajno vam hvala... - u nevjerici je danas uzvratila Anita Pavlović kad smo je obavijestili da će je u toku dana posjetiti ministar obrazovanja Dragan Primorac, kako bi joj osobno uručio stipendiju za školovanje njezina tri sina, Ivana, Danijela i kristijana, kao i sve ono što je trojici dječaka neophodno.

Zapanjena dobrim vijestima, kao i činjenicom da telefoni u redakciji od jutra ne prestaju zvoniti, Anita je teško dolazila do riječi:

Suze na vratima
- Znala sam da u Hrvatskoj ima dobrih ljudi, ali toliko....Bože, koliko sam zahvalna... svim čitateljima Večernjeg lista i svim tim dobrim ljudima, ne mogu reći ništa nego puno hvala... potresena sam...- zaplakala je Anita, čija je teška životna priča, istog časa kada je objavljena, otvorila mnoga srca. A kad se ministar Primirac pojavio na vratima trošne podstanarske kućice, Anita se rasplakala ali i gosti:

Nije samo za bogate
- Ovo je prvi put da me netko posjeti, a kamoli da mi netko nešto daruje - kazala je potresena majka.

- Zahvaljujući Večernjem listu koji je napisao o vašoj sudbini, a novine su mi suradnici dali čim sam došao na posao, kao ministar prosvjete morao sam reagirati. jer u Hrvatskoj se ne mogu školovati samo bogati ljudi. Vi ste poštena majka, vaši sinovi su pošteni i moramo im pomoći u školovanju do kraja, koliko god možemo.

Nadam se da ću Ivana, danijela i Kristijana jednog dana vidjeti i na fakultetu. Nada se ne smije izgubiti. Vidite i sami kako vam je bilo danas, a kako danas kad smo svi mi uz vas - kazao je ministar Primorac. Kod kuće je bio samo Ivan, a braća su bila u školi.
(vecernji.hr)