- Vjerujte mi, došlo nam je do grla! Svakog jutra mi djeca traže jesti, a ja imam prazan novčanik. Skoro godinu dana sam bez posla, nemamo nikakva primanja, a preživljavamo od 1250 kuna Robertove invalidnine i onog što nam dobri ljudi udijele, ali više se ovako ne može! Nema vrata na koja nismo kucali, ali sva su nam ostala zatvorena.