Obitelj Bešlić iz Siska apelira za pomoć
Pomozimo! Malom Mati za bolji život trebaju skupi aparati

Buđenje oko 7 sati, crtići, zamjena podložaka respiratora, respiratorne vježbe. Tako otprilike počinje svaki dan dvogodišnjeg Mate Bešlića iz Siska i njegove majke Ane. Mate, naime, boluje od spinalne mišićne atrofije, i to najtežeg oblika ove rijetke bolesti, a dijagnosticirana mu je već u šestom mjesecu života.

Život na respiratoru

Da bi uopće mogao disati, Mate je bez prestanka priključen na respirator, kraj njega mora biti boca s kisikom te aspirator pomoću kojeg mu mama čisti sekret iz pluća i dišnih puteva. Da bi život ovog malenog dječačića bio nešto lakši, potrebno je još dosta pomagala koja su, naravno, skupa.

A obitelji koja živi od rodiljske naknade, Matine invalidnine i povremene plaće oca Tihomira nemoguće je sve to mu omogućiti. Samo nova kolica koja su Mati prijeko potrebna stoje između 17 i 20 tisuća kuna. Kolica se rade po mjeri, moraju biti za ležeći položaj jer dječak ne može sjediti te služe i kao autosjedalica, što je nužno jer ga roditelji voze na pretrage. Potrebni su i rezervni respirator i aspirator. Boca s kisikom brzo se prazni, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje osigurava im samo jednu.

Pored toga, Bešlići nemaju ni medicinski krevet koji je potreban radi vježbe i razgibavanja, a ovaj priručni krevetić Mate će uskoro prerasti. Nemaju ni podlogu za kupanje pa Ana sina mora prati na krevetu. Naime, zbog aparata na koje je priključen Mate ne može u kadu, a samo podloga stoji gotovo 7000 kuna.
– Zato vas molim, ako imate mogućnosti, pomozite nam – moli mama Ana. Svi koji žele pomoći obitelji Bešlić mogu to učiniti uplatom na broj računa 2407000-3205490574 u OTP banci.Suzdržavajući suze, Ana počinje priču o tome kako se razdoblje koje je trebalo biti najsretnije u životu njezine obitelji pretvorilo u svakodnevnu borbu.

Iako je od prvog dana bio mirnija beba, liječnike to nije zabrinjavalo. Preporučili su roditeljima da s njim vježbaju kako bi u razvoju sustigao vršnjake.

No vrijeme je prolazilo, a Mate je bio sve “mlohaviji”. Tek sa šest mjeseci, nakon 12 dana intenzivnih pretraga u Klaićevoj, otkrili su i zašto.

– Rekli su nam da će mu biti sve lošije jer je riječ o progresivnoj bolesti za koju nema lijeka. Polagano će propadati svi mišići u tijelu, sve dok ne dođe do srca – objašnjava 29-godišnja Ana Bešlić. Kad je Mate navršio godinu dana, bolest se naglo pogoršala. Dobio je nekakvu bakteriju i završio na respiratoru, na kojem je i danas jer više ne može samostalno disati. Hrani se na sondu, a priključen je i na aparat koji mu mjeri puls i razinu kisika u krvi. Zbog težine stanja roditelji su morali birati – smjestiti ga u ustanovu ili će na kućnu njegu.

Voli se družiti

Dvojili nisu ni trenutka. Prošli su obuku u bolnici kako bi se o njemu mogli pravilno brinuti.

– Četiri sam mjeseca od 7.30 do 19 sati promatrala što sestre rade s Matom, vodile su me kroz cijeli postupak. Na svemu što su nam pomogle, kao i liječnicima, beskrajno sam im zahvalna – ističe Ana.

Unatoč svemu, Mate je vedar dječačić koji najviše od svega uživa u društvu prijatelja, gledanju crtića i šetnji po četvrti s roditeljima. A djeca iz ulice ga obožavaju.

– Osjetljivi su na njega, brišu mu nos, dijele igračke koje inače nikome ne bi dali – sretna je mama. Iako je još mali, i on sam vidi da nije isti kao drugi. Htio bi se glupirati, ali ne može, pa umjesto tijela i govora za komunikaciju koristi lice.

Zasad još može micati ručicama, ali zbog prirode bolesti postupno će izgubiti svu mogućnost pokreta. Dok je mama kraj njega, sve je u redu, ali problemi nastaju kad ona mora izaći.

– Prošli tjedan moja sestra Martina došla ga je pripaziti jer sam morala u grad, no on se naljutio, pala mu je razina kisika u krvi i svi su aparati počeli pištati – kaže Ana.

Situaciju bi olakšalo da povremeno ima pomoć medicinske sestre. Zamjera državi što su obitelji poput njene prepuštene same sebi.

– Vani postoji potpora medicinskog osoblja, kod nas ne. Smatraju da sam ja obučena pa se mogu sama brinuti o sinu, ali to podrazumijeva da se od njega ne smijem maknuti 365 dana u godini, a ne smijem biti ni bolesna – zaključuje Ana.
Pomažu im obitelj, prijatelji i kolege
Bešlići žive kod Aninih roditelja, gdje su jednu sobu prilagodili Matinim potrebama. Bez pomoći obitelji, brojnih prijatelja i Aninih kolega iz OTP banke teško bi se snalazili. Posebnu ulogu ima i Anina sestra Martina, koja je i sama prošla obuku da bi s vremena na vrijeme mogla pričuvati nećaka. Ana je na produljenom rodiljskom dopustu do Matine osme godine, što joj omogućava da cijele dane bude sa sinom. Tihomir, po struci konobar, još nema stalan posao što im otežava situaciju.