10.7.2010
Ivanka Arlović iz Županje je 32-godišnja udovica i majka dvoje djece, koja je golim rukama sagradila dom u kojem živi s kćerkom i bolesnim sinom. Kaže, nije imala izbora jer im je Centar za socijalnu skrb prijetio da će uzeti djecu.

Ivanka Arlović živi s kćerkom Sarom (10) i bolesnim sinom Antunom (7) u improviziranoj kući, koju je sagradila vlastitim rukama sakupljajući građevinski otpad na deponijima, od ostataka cigli, pločica i greda. Pomogao joj je suprug, bivši branitelj, koji je prošle godine umro.

"Kuću smo morali sagraditi jer mi je Centar za socijalnu skrb prijetio da će uzeti djecu ako neće imati uvjete za normalan život. Dotad smo živjeli u limenom kontejneru. Rekla sam mužu da se ne smijemo predati i tako smo, komad po komad, donosili opeke i gradili kuću. Morala sam to činiti ponajviše zbog našeg bolesnog sina", ispričala je Ivanka za 24 sata.

Cijela obitelj živi od 1600 kuna očeve mirovine i dječjeg doplatka. Župnik i Grad su pomogli opremiti kuću obitelji Arlović s namještajem i spojiti struju, ali trošna kuća se sve više urušava.

Sada i njen sin mora ići u Bizovac na terapije, za što Ivanka i njena obitelj nemaju novca, a trebaju popraviti i dimnjak koji se lani pokvario. Pomoć za Arloviće može se uplatiti na žiro račun u Hrvatskoj poštanskoj banci, na broj 320-845-3954.
(danas.net.hr)

ŽUPANJA - Ni tisuće novinarskih redaka ne mogu opisati tešku životnu situacije samohrane majke Ivanke Arlović, koja živi na rubu egzistencije, na krajnjoj periferiji Županje. Život ju je udarao na svakome koraku, ali snagu za borbu sa svim nedaćama daju joj njezina djeca, Sara (10) i Antun (7).

- Antun je teško bolestan, rođen je prije vremena, prebolio je moždani udar, a često ima i napade epilepsije - ispričala nam je Ivanka.

O njezinim velikim problemima prvi je javno prije godinu dana progovorio župnik župe sv. Nikole Tavelića, vlč. Marko Peulić, kazavši tada kako ova hrabra majka na rukama nosi dječačića na kontrole u osječku bolnicu. Pomogli su tada župljani, ali i Grad Županja. Naime, Ivanka je u životu s pokojnim suprugom prošla pravi pakao, no najteže joj je bilo kada je Centar za socijalnu skrb zaprijetio da će im oduzeti djecu.

- Živjeli smo tada u limenom kontejneru i djeca nisu imala uvjeta za normalan život. Jedva sam namolila muža da krene s gradnjom kuće. Iako nismo imali ništa, ni novca ni građevinskog materijala, počeli smo jer sam pod svaku cijenu odlučila zadržati svoju djecu - prisjetila se Ivanka.

Biciklom i ručno izrađenim kolicima krenula je po deponijima i zabačenim mjestima tražeći opeke i drugi otpad koji se mogao iskoristiti za gradnju kućice. S njom su uvijek bila i njezina djeca. Kuću je gradila sa suprugom, a nakon njegove smrti sama. Kuća je dugo bila pokrivena samo najlonom, nema temelja, zidana je od otpada, a fasada je na pojedinim dijelovima od blata, puna vlage. Na njoj je samo jedan prozor i vrata koja se ne mogu zaključati.

Teško je i opisati u kakvim uvjetima žive Ivankina djeca. Bolesni bi Antun svakoga mjeseca trebao odlaziti u Bizovac, no zbog teške financijske situacije to nije moguće. Antun još uvijek na svojim leđima nosi ožiljke jer pokojni otac nije prezao ni od udaraca u njegovo slabašno tijelo.

Ivankina teška životna priča nije ostavila ravnodušnim ni županjskog gradonačelnika Davora Miličevića, pa je iz gradskog proračuna financirana električna energija i priključak na vodu, te su u kuću postavljeni laminati. O zimskim mjesecima obitelj Arlović ne smije ni razmišljati jer nemaju ni peć, a kamoli drva. Već pri kakvom jačem vjetru strahuje da im se kuća ne sruši.
- Vjera me ne napušta. Moje su želje da svome sinu omogućim liječenje, koje mu je prijeko potrebno, i da oboma stvorim uvjete u kojima će normalno živjeti - kaže Ivanka Arlović.

Zdenka KNEŽEVIĆ
(glas-slavonije.hr)