Dana 12.05.2010 g. poginuo je Goran Graonja iz Miljevaca nadomak Slatine pred očima svoje dvoje djece. Pokopan je uz počasti hrvatskog branitelja. Ocu Goranu je stari traktor bio jedini izvor prihoda pošto je dobio kolektivni otkaz u firmi u kojoj je radio.  

Peteročlana obitelj Mitrović iz Erduta proživljava svoje teško siromaštvo. Strah, tuga, očaj uvukli su se u svakodnevni život ove obitelji. Oba roditelja su nezaposlena, povremeno rade sezonske poslove u vinogradu. Žive od dječijeg doplatka,nesretna sudbina ih prati od djetinjstva.  

Primjer obitelji Vugrin nedaleko Đakova, koja ima petero djece, "a struja im je isključena već dva mjeseca". "Najstrašnije od svega što jedno dijete ima leukemiju, a otac ga je pješke neki dan nosio kod liječnika jer nije imao novaca za neko od prijevoznih sredstava". (Obitelj je posjetila i Vesna Škare Ožbolt)
 

Prije sedam mjeseci počela je agonija koju obitelj proživljava. Roditelji djece razišli su se, prvo je otac napustio dom, zatim i majka - ni jedno se više nije vratilo. Otac dječice ih se odrekao i odmah je pristao (u centru) da ih ostavlja baki, majku nisu vidjeli ni čuli sedam mjeseci. Djeca su tako ostala kod bake na brizi.  

Nezaposleni Senada i Alberto Tripković imaju troje djece - Kristijana (11), Milu (9) i Stefana (14). Stisnuti u povijesnoj jezgri, kako kažu ‘u vlažnoj rupi od zidina’, žive od socijalne pomoći od 2100 KN, a tešku situaciju im ublažavaju i prihodi od dječjeg doplatka, te porodiljne naknade.  

Kolege iz “Peveca”, kao i neki dobri ljudi, Kelavama su pomogli da prikupe slatkiše za djecu, susjeda im zna donijeti vrećicu hrane..., a nedavno se javio i čovjek koji im je ponudio svoju božićnicu vrijednu 400 kuna.
 

U njihovu podstanarskom stanu u Ulici Leontići 12 roditelji, a posebno Blaženka, imaju pune ruke posla oko podizanja brojnog potomstva. Ne fali dječjeg smijeha i, nasreću, zdravlja, ali nedostaje mnogo čega drugog.
 

Igor i njegova supruga Monika žive u Pristegu kod Zadra i svojoj djeci svakodnevno objašnjavaju razloge oskudice – mama je ostala bez posla, tata je operirao kičmu i na bolovanju ima primanja od 1200 kuna, te 150 kuna invalidnine kao 30-postotni ratni vojni invalid.  

Njih četvero živi u derutnom sobičku s tri «kvadrata» po osobi, bez grijanja, kupaonice i WC-a. Zdravstveno stanje izrazito mu je loše (tromboza lijeve potkoljenice, visoki šećer, čir na želucu, ustanovljeni PTSP), te za lijekove mjesečno mora izdvajati oko 400 kuna.
 

Novac je utrošen za podmirenje nagomilanih dugova za struju i vodu te posebnu bezglutensku i dijetetsku hranu koju su uzimali jer im jedna kći boluje od celijakije, a druga od dijabetesa.  

Već 12 godina u podstanarskoj kućici koja će se jednog dana srušiti na sve nas. Teško mi je zbog sinova! Djeca su okrutna, zadirkuju ih, rugaju im se, a ja ih ne mogu izvući iz te bijede. Radim kao čistačica za 2000 kuna, a podstanarstvo plaćam 800 kuna.  

Dva dana nisam ništa jela. Hladnjak je odavno prazan, a nemam novca ni za najosnovnije namirnice. Mjesečno od petrinjskoga Regionalnog ureda za prognanike dobijem deset jaja, dva kilograma krumpira, malo mlijeka u prahu, šećera i brašna.