Hrvoje Antonio Belamarić, novinar zagrebačkog Radija 101 od rođenja je osoba s invaliditetom - zbog cerebralne paralize kreće se u kolicima. I ove godine bi trebao na rehabilitaciju u specijalnu bolnicu kako bi održao i poboljšao svoje motoričke sposobnosti na koje utječe njegovo kronično stanje.  

Teška financijska situacija u kojoj se nalazi osmeročlana kninska obitelj Lujanović, primorala je Željku Lujanović, majku šestoro djece da putem medija potraži pomoć u liječenju svog 17-godišnjeg sina Valentina, koji od rođenja boluje od celebralne paralize.  

Trenutno je  Jasmina nepokretna jer joj je stradao gornji dio kralježnice, a najveći problem je što je stradao i mozak koji je ostao bez kisika 15-ak minuta. Dane provodi uz televizor, radio prijemnik i mobitel, a računalo koje bi joj moglo koristiti roditelji nisu u mogućnost kupiti.  

Antea Livljanić, već se dulje vrijeme bori s osteosarkomom koljena, karcinomom koji se nedavno nakon prve operacije i oporavka, nažalost, vratio. Antei preostaje skupo liječenje i operacija u Austriji za koju mala obitelj, predvođena majkom – hrabrosti Nedom jednostavno nema novca.  

U samo tri godine Božo Barač je pet puta bio na operaciji pluća, dva puta nadlaktice i jednom područja oko srca. Promijenio je tri vrste kemoterapija, no nijedna mu nije pomogla.
 

Dina Križman (19) već godinama čeka na transplantaciju pluća. Liječniku mora ići svakih par dana, ali njena obitelj nema ni za autobus.
- Od kako znam za sebe ja bez doktora ne mogu. Uz sve ostalo, na dan pijem više od 30 tableta - priča skromna djevojka.
 

Igor Erak (30), stopostotni invalid, rijetko izlazi iz kuće. Živi s majkom Marijom (55) na drugom katu stambene zgrade bez lifta u zagrebačkom kvartu Španskom. Majka, umirovljenica, nema snage svakog dana ga spuštati niz 32 stepenice pa Igor iz stana izlazi jedino kad po njega dođu prijatelji, brat, sestra ili dobri susjedi.  

Ivan Prgomet, 21-godišnji mladić iz Slavonskog Šamca, od 19. srpnja 2007. leži u bolničkom krevetu nakon što je ozlijedio vratnu kralježnicu skokom u rijeku Dravu nakon radnog dana.

"Gledala sam televiziju i vašega sina Ivana kao i vas i to me je dirnulo i odmah sam odlučila da ću pomoći koliko mogu, ja sam penzionerka i moja pomoć od 200 kuna znam da je malo ali to bi dala od srca jer u takvoj situaciji svaka je kuna dobro došla" napisala je baka Štefica.