Sandra Paović

Naziv računa glasi:
HRVATSKI STOLNOTENISKI SAVEZ-HUMANITA
ZAGREB, TRG KREŠIMIRA ĆOSIĆA 11
2340009-1510372912 kod Privredne banke Zagreb d.d.

Ukoliko doznate da bi netko iz inozemstva želio pomoći u oporavku
Sandre Paović možete mu dostaviti i devizni račun:

HRVATSKI STOLNOTENISKI SAVEZ-HUMANITA
PRIVREDNA BANKA ZAGREB D.D.
10000 Zagreb, Račkoga 6, Croatia
SWIFT CODE: PBZGHR2X
IBAN: HR 14 2340 0091 5103 7291 2

Sama sam dva mjeseca učila disati
Vodu nisam pila 19 dana jer sam bila na infuziji. Sve to je bilo užasno teško, otkrila je Sandra, koja se zasad služi samo lijevom rukom.
Hrvatska stolnotenisačica Sandra Paović, koja je u Francuskoj doživjela tešku prometnu nesreću i ostala nepokretna, napredovala je u svom oporavku, normalno razgovara i samostalno diše. Zato su je i premjestili u rehabilitacijski centar gdje će nastaviti s daljnjim oporavkom.

Sandri Paović pomozite putem donacijskog telefona
Hrvatskoj stolnoteniskoj reprezentativki potrebno je skupocjeno liječenje i rehabilitacija, a jedan od načina pomoći je i donacijski telefon koji će biti u funkciji od 18. veljače 2009. godine. Donacijski telefon za prikupljanje financijske pomoći za Sandru Paović putem kojeg svi voljni mogu pomoći teško stradaloj djevojci: 060 888 401 - AKCIJA ZA POMOĆ SANDRI PAOVIĆ * cijena poziva iz fiksne mreže iznosi 3,66 Kn, a iz mobilne mreže 4,93 Kn (PDV uključen).

- Nisam baš izlazila iz sobe tako da ne znam još cijeli rehabilitacijski centar, ali velik je. Trenutno radim dosta testova da vide kako stojim pa sam malo umorna, ali dobro je jer sama jedem, pijem, služim se lijevom rukom, na desnoj mičem samo prste - rekla je Sandra Paović u razgovoru za Media servis.

Nesreća koju je doživjela nije je ostavila ravnodušnom niti mirnom, ali ona je borac i shvatila je sve ovo kao novi izazov u životu, borbu koju mora dobiti. Naravno, sve to mora utjecati na nju, kao što bi i na svakoga.

- Tlak mi je nizak posljednjih dana zbog nervoze, imam terapiju triput na dan, ali to je za moje dobro. Svi su jako ljubazni, ali imam problema sa sporazumijevanjem jer ne govore baš dobro engleski - otkrila je Sandra, koja je svojim tečnim govorom poprilično iznenadila jer zvuči kao da joj nije ništa.
Psihički je toliko bolje da se mirno može prisjetiti cijele nesreće, koje je bila svjesna od samog početka, što se nije znalo prije. Čak je i razgovarala s doktorima prije prve operacije.
Prije prve operacije razgovarala je s doktorom

- Auto se prevrnuo i okrenuo na moju stranu, prvo sam shvatila da sam živa, a onda da neće biti dobro jer nisam mogla micati vrat. S doktorom sam čak razgovarala prije operacije, a kad sam se probudila nisam bila u panici - prisjetila se naša stolnotenisačica prvih trenutaka.

Potom je uslijedio onaj teži dio, otkrivanje kako neće moći hodati, samostalno disati, piti vodu ili jesti. No, uz pomoć obitelji, dečka, prijatelja i kolega iz reprezentacije i kluba uspjela je pronaći dobro u svemu što se dogodilo.

- Sama sam učila disati gotovo dva mjeseca, vodu nisam pila 19 dana jer sam bila na infuziji. Sve to je bilo užasno teško za izdržati, ali obitelj i dečko su bili pored mene, svi su se čudili kad smo se znali smijati i zabavljati. Bili su mi velika pomoć, tata je tu bio stalno, mama koliko je mogla, iako je bolesna, a i dečko je bio što je više mogao, a kako zna francuski razgovarao je s liječnicima i dobivao potrebne informacije - kazala je Sandra.
Njeno ponašanje uistinu ostavlja bez daha jer sve ovo doživljava kao izazov, u kojem si je postavila jasne ciljeve i oni će joj pružiti snagu. A da bi to mogla treba joj pomoć, koja u Hrvatskoj stiže sa svih strana.

Njena najveća želja i cilj jest prohodati
Sama sam učila disati skoro dva mjeseca, vodu nisam pila 19 dana jer sam bila na infuziji. Sve to je bilo užasno teško za izdržati, ali obitelj i dečko su bili pored mene, svi su se čudili kad smo se znali smijati i zabavljati. Bili su mi velika pomoć, tata je tu bio stalno, mama koliko je mogla iako je bolesna, a i dečko je bio što je više mogao, a kako zna francuski pričao je s doktorima i dobivao potrebne informacije.

Sandra o oporavku
- Moje želje su jasne i velike, želim prohodati. Doktori to ne žele komentirati, ali tvrde kako postoji konstantni mali napredak, što znači da se stalno nešto događa. Mnogo mi znači i što dobivam sjajne vijesti iz Hrvatske, mnogi su mi spremni pomoći, potpora stiže sa svih strana i oduševljena sam, ali istodobno i šokirana - naglasila je.

Iako je svjesna kako vjerojatno nikada više neće držati reket u ruci, nije otpisala tu mogućnost jer kakav je borac mogla bi uskoro prohodati, a poslije toga sigurno neće stati, odredit će si nove ciljeve i naporno raditi da ih ostvari.
No, zdravlje je trenutno najbitnije, što ona zna, tako da na rehabilitaciji čini sve kako bi počela micati i desnom rukom, potom savladati motoriku u potpunosti, a onda se potruditi i da ustane. Nitko ne sumnja da će u bitki života izaći kao pobjednik
(javno.com)